Mili moji,

Kako je moja zla ma?eha potpuno zamerarila sve svoje klanske obaveze u poslijednje vrijeme, uklju?uju?i brigu o informati?koj pismenosti i informiranosti “svoje djece” o zbivanjima na svjetskoj IT sceni, osje?am se pozvanim; u ime dobrih starih dana (onih prije nego mi je zabio nogu i oti?ao sa onom Gun kujom) iza?i mu u susret i na svojim juna?kim ple?ima iznijeti te?ko breme osvje?avanja svima nam omiljenog sitea…

Za po?etak jedan lagani ?lanak svjetski priznatog IT analiti?ara, poznatog pod misterioznim aliasom PrpoSHni cVijeTiCH

Srda?no va?, Spirit of LittleCannon

SED televizori pred vratima
Desetlje?ima je klasi?ni televizor s katodnom cijevi bio bio apsolutno dominantan na svjetskom tr?i?tu, me?utim prije desetak godina po?ele su se pojavljivati neke nove tehnologije i s vremenom CTR-a se polako, ali sigurno po?eo povla?iti s polica trgovina. Trenutno se izme?u Plasma i LCD tehnologije vodi bitka za naslijednika katodne cijevi i dok se pobjednik niti pribli?no ne razaznaje, pojavljuje se novi izaziva?.

?to je SED?
Toshiba i Canon su daleke 1986. godine po?eli razvoj SED (Surface-conduction Electronemitter Display – povr?insko vodljivi prikaznik sa emiterima elektrona) tehnologije i gotovo dva desetlje?a kasnije uspjeli su dovesti ovu tehnologiju na komercijalno isplativi nivo. SED je u biti poprili?no neobi?na kombinacija LCD-a i CRT-a iz koje su izvu?ene najbolje osobine obje vrste zaslona, tako je od CRT-a preuzeta velika vjernost boja te odli?an kontrast i vidljivi kut (?to je rak rana gotovo svih tipova LCD-a) dok bi po uzoru na LCD slika imala izvrsnu geometriju (zbog fiksnog broja piksela), malene dimenzije i relativno nisku potro?nju elektri?ne energije.
Kako radi SED?
Princip rada SED-a vrlo je sli?an CRT-u, sliku i dalje proizvodi snop elektrona koji udara u fotorefleksivni premaz na povr?ini ekranu. Me?utim, za razliku od CRT-a koji je imao jedan jedini elektronski snop koji bi naizmjenice ispisivao liniju po liniju slike, kod SED-a postoji mno?tvo malih izvora elektrona, to?nije, za svaki piksel na zaslonu postoji po jedan izvor elektrona. Umjesto katodne cijevi izvori elektrona kod SED-a su PN prijelazi, osnovni elementi kod proizvodnje svih poluvodi?kih elemenata. Ovisno o narinutom naponu, PN prijelaz propu?ta, odnosno ne propu?ta elektrone koji udaranjem u fotorefleksivni namaz na zaslonu ispisuju sliku. S obzirom da je tehnologija proizvodnje (bolje re?eno ispisa) PN prijelaza napredovala do te mjere da se njihova veli?ina mjeri u nanometrima jedino ograni?enje za veli?inu piksela (?to je pojedini piksel manji ukupna slika je o?trija) jeste u veli?ini same fosforne to?ke i upravlja?ke elektronike, tako da mjesta napretku itekako ima. Jedina negativna strana ove nove tehnologije jeste postojanje samo jedne nativne rezolucije, no kako je i samo jedna rezolucija dostatna za kristalno ?istu sliku, a dokaz tome su novi HD Plasma i LCD zasloni, ovaj nedostatak gotovo da se mo?e zanemariti.
Da Toshiba misli ozbiljno dokazuje i ?injenica da je ovaj japanski proizvo?a? odustao od proizvodnje Plasma zaslona i potpuno se usredoto?io na razvoj SED tehnologije. Za o?ekivati je da ?e se prodor na tr?i?te isprva krenuti kroz televzore velikih dijagonala (preko 40”) da bi zatim krenuli u osvajanje tr?i?ta ra?unalnih monitora. Potencijalni uspjeh koji bi Canon i Toshiba ostvarili ukoliko uspiju progurati SED na uvijek gladno tr?i?te potro?a?ke elektronike uistinu je golem. Prema poslijednjim vijestima u tijeku su poslijednje pripreme pred po?etak masovne proizvodnje, me?utim ozbiljniji prodor na tr?i?te mo?e se o?ekivati tek kroz nekoliko godina. Do tada ?e cijene SED televizora vrlo vjerovatno biti astronomske, no na to su nas proizvo?a?i ve? navikli.